Jesi li se ikad zapitao koja je svrha tvoga postojanja? Ili se poželio na trenutak odmaknuti i odmoriti od svega kako bi spoznao sebe i Stvoritelja?
Ovi su razlozi u meni budili čežnju za ispunjenošću pa se prijavljujem na Seminar posta, molitve i šutnje u Franjevačkoj kući molitve u Masnoj Luci. Ne bih ti htjela nabrajati što sam sve radila, želim ti pričati o jačini susreta tihe Prisutnosti.
Susrela sam ga u komadiću kruha za kojeg se puno ljudi bori, a meni je postao navikom. Dok sam ga lomila, otišla sam s Njim na Golgotu gledajući kako se lomi zbog mojih grijeha, za mene. Zar je tako malo potrebno? Na trenutak sve se zaustavilo i Nebo se spustilo na zemlju. Ušli smo u nebesku Gozbu i postali dionici Isusove muke. Tijelo Kristovo ušlo je u moju dubinu, zacijelilo rane i pokazalo smisao. Zar je tako malo potrebno? Bio je i u tišini druge osobe, ali i prirodi u kojoj se sunce probilo kroz drveća pustinje, zastalo i osvijetlilo cijelo moje biće. I tu sam ga susrela, gledajući kako svojim zrakama otapa hladnoću srca odmarajući me u Prisutnosti. Zar je tako malo potrebno?
Preobrazba nutrine bez riječi. Pitam se, zar je tako malo potrebno za susret s Njim? Svaki put iznova kada život umori, a snaga oslabi, vraćam se ovom Izvoru. On čeka i tvoje “evo me”, kako bi ti vratio osmijeh, olakšao teret i zacijelio rane. Nemoj dugo čekati. Dopusti Mu da te učini sretnim. Čeka te u tišini, daleko od svijeta, kako bi ti pokazao smisao života. Mene je oduševio. I tebe će, samo Mu daj priliku. Odvaži se i odazovi. Kad bi samo znao koliko te ljubi…
A.