Dobrodošli na naše nove web stranice www.masnaluka.ba. Ovdje se možete upoznati s osnovnim informacijama o nama i našim programima, te nas kontaktirati za bilo kakve dodatne informacije.

Unaprijed se radujemo vašem interesu.

Bijaše lijepa treća korizmena nedjelja u Masnoj Luci. Vedra i hladna. U 10 sati u crkvi sv. Ilije molio se put križa iz Molitvenika fra Anđela Nuića, a nakon puta križa slavili smo svetu misu. Put križa predmolio je fra Marko Galić, a misu je, uz koncelebraciju fra Petra Krasića, slavio fra Josip Vlašić. Na misi je pjevanje predvodio Glazbeni sastav Eterno.

Nakon mise preselili smo se u galeriju gdje je upriličeno otvaranje izložbe splitske slikarice Karin Grenc i promocija knjige/molitvenika fra Josipa Vlašića. I izložba i knjiga nose isti naslov: Pred križem. Program je vodila Višnja Spajić. Prigodnim osvrtom na knjigu, u kojoj su otiskani i prikazi puta križa izloženi na izložbi, prisutnima se obratio Mario Bušić, ravnatelj Matice hrvatske – Ogranak Grude, koja je izdavač naslova. Nakon njega prisutne je pozdravio fra Josip Vlašić pojasnivši kako se dogodio ovaj spoj riječi i slike objedinjen u knjigu Pred križem. Osobito se zahvalio umjetnici Karin i izrazio radost da će postaje njenog križnog puta ostati u Masnoj Luci i krasiti buduću kapelicu. Potom je riječ uzela Karin Grenc. Zahvalila je Bogu za nadahnuće i kratko je opisala kako su nastajale spomenute postaje koje je akrilnim bojama oslikala na starom drvetu.

Na koncu, prije otvaranja izložbe, Višnja je pročitala tekst Tomislava Ćavara, povjesničara umjetnosti, koji nije fizički mogao biti prisutan na otvaranju. U svom osvrtu na izložene radove umjetnice Karin, između ostalog Ćavar je istaknuo: “U prikazu Kristovog raspeća na drvenim gredama u gotičkoj izduženosti ruku, nogu i lica, naglašava duhovnost i stremljenje ka nebu. Krist kojeg prikazuje Karin, nije Krist Pantokrator, sudac, iz čijih usta izlazi mač i prijetnja, već Krist čovjek, koji osjeća bol i patnju, On je jedan od nas.”

Nakon razgledanja izložbe, koju je moguće vidjeti nedjeljom nakon svetih misa, a u drugom terminu po dogovoru, posjetitelji su ostali u zajedništvu ispred Franjevačke kuće molitve.

Došao je dio seminara u kojem svatko luta tražeći Tvoju volju. Tako sam i ja „zalutao“ u jedan dio šume. Sam. U tišini. Našavši mjesto prekriveno snijegom, a prožeto sunčevim zrakama, smjestio sam se nestrpljivo iščekujući i osluškujući Božji glas. Tako čekajući gledao sam kristaliće snijega kako svjetlucaju na suncu i pomislio kako i ja moram tako svjetlucati, a tako svjetlucati mogu samo vršeći volju Božju.

Kako li je samo prelijepo, kako si ovo čudesno stvorio: sunčan dan, nebo nježne plave boje kristalno čisto, kao Ti Gospodine, ptice koje veselo pjevuše kao da Te slave… Promatrajući i dalje nebo zapažam avion koji prolazi i koji me podsjetio da sam i ja samo jedan prolaznik ovdje na Zemlji. Kakav li je osjećaj maknuti se od užurbanog života, stresa i ogromnih briga. Doći u Tvoj mir i znati da si tu sa mnom. Kako li je tek Tebi Bože, kad je meni ovdje tako predivno.

Ovdje kao da je vrijeme stalo. Upravo mi je to trebalo da odmorim svoju natrpanu dušu i opterećeno tijelo u Tvojim prostranstvima. Gospodine, kako mi često zna biti teško u potpunosti Tebi se predati jer shvaćam da sam malen, grešan i nemoćan, a Ti mi iznova i iznova govoriš da sam ljubljeno Tvoje dijete. S ovim povjetarcem osjećam slobodu. Slobodu kojom trebam koračati ovim svijetom. Tek sad shvaćam riječi: vraćati se na Tvoje izvore. Vraćaš me na početak, ali početak nečega neopisivoga. Gospodine, kamo da idem, kad Ti imaš riječi života vječnoga.

Stipe Gnječ

Jesi li se ikad zapitao koja je svrha tvoga postojanja? Ili se poželio na trenutak odmaknuti i odmoriti od svega kako bi spoznao sebe i Stvoritelja?

Ovi su razlozi u meni budili čežnju za ispunjenošću pa se prijavljujem na Seminar posta, molitve i šutnje u Franjevačkoj kući molitve u Masnoj Luci. Ne bih ti htjela nabrajati što sam sve radila, želim ti pričati o jačini susreta tihe Prisutnosti.

Susrela sam ga u komadiću kruha za kojeg se puno ljudi bori, a meni je postao navikom. Dok sam ga lomila, otišla sam s Njim na Golgotu gledajući kako se lomi zbog mojih grijeha, za mene. Zar je tako malo potrebno? Na trenutak sve se zaustavilo i Nebo se spustilo na zemlju. Ušli smo u nebesku Gozbu i postali dionici Isusove muke. Tijelo Kristovo ušlo je u moju dubinu, zacijelilo rane i pokazalo smisao. Zar je tako malo potrebno? Bio je i u tišini druge osobe, ali i prirodi u kojoj se sunce probilo kroz drveća pustinje, zastalo i osvijetlilo cijelo moje biće. I tu sam ga susrela, gledajući kako svojim zrakama otapa hladnoću srca odmarajući me u Prisutnosti. Zar je tako malo potrebno?

Preobrazba nutrine bez riječi. Pitam se, zar je tako malo potrebno za susret s Njim? Svaki put iznova kada život umori, a snaga oslabi, vraćam se ovom Izvoru. On čeka i tvoje “evo me”, kako bi ti vratio osmijeh, olakšao teret i zacijelio rane. Nemoj dugo čekati. Dopusti Mu da te učini sretnim. Čeka te u tišini, daleko od svijeta, kako bi ti pokazao smisao života. Mene je oduševio. I tebe će, samo Mu daj priliku. Odvaži se i odazovi. Kad bi samo znao koliko te ljubi…

A.